Sajt namenjen LGBT populaciji

GOSPODARI I NJIHOV ROB

Izmisljena prica

DAN PRVI

Bio sam zadnji dan zadnjeg tjedna semestra. Da, na kraju cu moci posvetiti malo vremena za sebe. Nema više ispitivanja, zadaca, ucenja. Otvorio sam svoj ormar da pogledam nisam li ostavio išta bitno u njemu – kad u ormaru zamjetim jednu veliku smedju kovertu. Unutar koverte bile su fotografije koje su mogle uništiti moju vezu sa partnerom ako ih netko njemu pokaže. Na fotkama je bilo zakaceno pismo koje je glasilo ovako: „Nadamo se da ti se svidjaju fotke. Došlo je vrijeme da te naucimo tko si ti i koji je tvoj pravi status. Sada ovo je što mi imamo na umu za tebe. Sutra ceš nam se pridružiti na kampiranju uz jezero. Tjekom vikenda služit ceš nama i našim potrebama, trudit ceš se seksualno nas zadovoljiti. Sve što mi budemo zatražili od tebe. Ti ceš drage volje prihvatiti da te kaznimo, kad god mi budemo smatrali da te je potrebno kazniti. Jednostavno. Ako prihvatiš ovu ponudu, cekaj nas na ulazu od fakulteta u 8:30 sutra ujutro. Ako ne budeš tamo, fotke ce biti poslane tvojem partneru, poslat cemo ih njemu i objavit ih  u mjesecniku fakulteta. Ako odluciš pridružiti nam se na kampiranju, dat cemo ti sve kopije fotografija skupa sa negativima. Vidimo se ujutro. Ne trebaš ponesti ništa. Cekaj nas na ulazu od fakulteta, obucen u jednostavnu majicu, traperice i budi bos.“ Šta da radim. Te slike trebaju biti jednostavno uništene. Trebam se pridružiti njima na kampiranju, moja obitelj zna da sam mislio otputovati ovaj vikend, ali kampiranje i robovanje nije ono što sam planirao. Šta cu, nemam izbora. Jutro je došlo veoma brzo. Obukao sam se tocno kako mi je bilo receno, majicu i traperice i to je bilo sve što sam obukao. Receno mi je da budem bos. Kako da ja ispunim taj zahtjev? Ništa, tražio sam neke stare cipele koje cu baciti u smece po dolasku pred fakultet, ali sve su mi bile dobre i bilo mi je žao bacit ih. Konacno sam se odlucio da obucem jedne stare tenisice. Stigao sam do ulaza na fakultet, nikoga nije bilo tamo. Uranio sam 15 minuta. Sjeo sam na zid, gledajuci da nema nikoga tko gleda kako skidam patike i carape. Odšetao sam bos do smeca i bacio stare tenisice i sportske carape. Vratio sam se nazad do zida i cekao svoje gospodare. Osjecao sam se usamljeno i uplašeno. Bilo je tocno 8:38 kada je crni putnicki kombi zastao ispred ulaza fakulteta. Stražnja vrata su se otvorila i izažao je jedan od mojih najboljih prijatelja. „Filipe zašto to radiš, molim te reci mi da je to bila šala?“  Rekao sam nadajuci se po njihovom osmjehu da se ne trebam brinuti. „Sorry Ivan, ali ovo je dovoljno ozbiljno. Ulazi.“ Popeo sam se u stražnji dio kombija, vrata su se zatvorila i ugasilo svjetlo. U kombiju su bili Filip i Sandro, dvojica mojih najboljih prijatelja. Tu je bila i treca osoba koja je vozila kombi, ali ja ju nisam poznavao. Filip kaže: „Hajde da vidimo da li si bio sposoban da slijediš jednostavne naredbe. Skini majicu i traperice.“ Postupio sam po naredbi i skinuo traperice i majicu. Ostao sam samo u boksericama. „Dobro, što je ovo?“ rekao je Filip, pokazujuci na moje bokserice. „Tko ti je rekao da obuceš išta drugo osim majice i traperica?“  Nisam mislio da ce ocekivati od mene odjecu koju su spominjali, jasno sam propustio njihove naredbe (lijepa zamka za mene da upadnem u nju). „Skini ih. “ Poslušao sam, i ubrzo sam se našao sa lisicama na rukama i okovanim nogama. Bio sam gol. Sjeo sam u cošku kombija. Dok me je cijelo vrijeme Filip kontrolirao, vozeci se u smjeru jezera na dugo kampiranje. Konacno se kombi zaustavio. Stražnja vrata su se otvorila, i mogao sam vidjeti da smo parkirani na odmorištu od autoceste. „Mi trebamo osvježenje, ti obuci traperice i majicu.“ Naredbu sam ispunio bez pitanja. Bilo mi je naredjeno da otidjem po hladna pica za njih. Dali su mi novce i listu te mi rekli da odem po pice. Izašao sam iz kombija i pješacio preko velikog parkinga do trgovine bos. Ljudi koji su sa parkirališta gledali moje bose noge dovikivali su : „Gdje su ti patike“ i „Nadji si posao , pa si kupi patike.“ Ušao sam u trgovinu tražeci stalažu sa picem. Uzeo sam pice i platio. Vratio sam se u kombi, skinuo se i ponovo su mi stavili lisice na ruke i okove na noge. Vožnja se nastavila. Kombi se napokon zaustavio, gurnuli su me gologa na hladnocu. Bili smo negdje totalno zabaceni izmedju visokog drveca. Skinuli su mi lisice, i naredili mi da podignem šator. Na brzinu sam podigao šator i veoma sam se umorio. Stajao sam mirno dok su pregledavali kako sam podigao šator. Bili su relativno zadovoljni kako sam podignuo šator. „Sada trebaš biti kažnjen za oblacenje bokserica. Lezi dole.“ Legao sam na pod. Iz kombija su izvadili veliki kofer u kojem je bila sva „oprema“ za moje kažnjavanje. Noge su mi zavezali skupa i podigli ih u zrak. „Sada cemo te nauciti kako trebaš poslušati svaku rijec“. Filip i Sandro su primili moje noge i podignuli ih u zrak. Treci decko je otkinuo jednu tanku, savitljivu i ravnu granu sa drveta, i poceo je šibati moje tabane. Vrištao sam od bolnih udaraca, a moje tjelo je mahnito pokušavalo osloboditi noge iz njihovog stiska. Filip i Sandro su držali moje tabane u položaju gdje je njihov prijatelj imao najbolji udarac po mojim ukrštenim, svezanim i bespomocnim bosim tabanima. Bili smo daleko od civilizacije pa moji vrisci i zapomaganja nisu imali nikakvog smisla. Nisam mogao vjerovati da moja dva najbolja prijatelja mogu mi to uraditi. Nastavili su udarati po mojim osjetljivim i bolnim tabanima. Nakon nekih 20-ak udaraca, prestali su udarat. Plakao sam. Nisam mogao kontrolirati bol koja je prolazila kroz moje bose tabane. „Komentar, robe?“. Kroz suze sam ih molio da mi to više ne rade. „Naucio si: Ništa“. I još nekoliko puta sam zatim osjetio bol uzduž mojih tabana. Imao sam dojam da mi tabani gore, bol je prolazila kroz cijelo tijelo. Pustili su me nekoliko trenutaka da odmorim. Nakon odmora koji je za mene trajao svega 2-3 minute nastavili su sa kažnjavanjem. Okrenuli su me na stomak, noge vezali za ruke a palceve na nogama pricvrstili za jaja i to veoma snažno, tako da nisam smio niti pomisliti da pomaknem tabane. Sada su moji tabani bili direktno izloženi na njihovu nemilost. Šibanje se nastavilo, ali sada sa dvije šibe. Filip se pridružio šibanju mojih bespomocnih stopala. Decko koji je vozio (kasnije sam saznao da se zove Igor), prošao je prstom preko mojeg lijevog tabana. To me je malo zaškakljalo i ja sam se malo pomaknuo. „Znaci prijatelju,  ti još uvjek imaš osjecaj na tabanima?!“ Nastavili su šibati moje tabane. Igor ih je šibao nemilosrdno, a pritom se je smijao i drkao svoj ogromni kurac u ritmu udaraca po mojim tabanima. Nakon dugog šibanja Sandro kaže: „Dosta, to je dovoljno za veceras, stanite. “ Igor i Filip su prestali šibati moja bespomocna stopala. Na trenutak sam pomislio da je gotovo ponižavanje za veceras, ponizili su me dovoljno za cijeli život a ne samo za veceras. No Igor nije tako mislio. Odvukao me je do prvog drveta, i zavezao mi ruke oko njega. Izvadio je kurac iz trapericama i rekao: „Popuši ga , pederu,to je jedino što zaslužuješ!”.  Slijedecih najmanje 30 minuta sam proveo obradjujuci Igorov kurac. Nakon što me je zalio spermom, pljunuo mi je u facu i otišao u kombi. Nakon njega je došao Sandro i Filip. I njima sam takodjer pušio kurac, svršili su mi po faci… Oni su otišli u šator. Nakon nekih 10-ak minuta Sandro se vratio.  Skinuo je svoje carape (koje je nosio najmanje nekih 10 dana što sam mogao zakljuciti po mirisu i boji) te ih nabio u moja usta. Vratio  se na spavanje. Mene su ostavili da spavam vani na otvorenom, golog, zavezanog i svog umazanog od njihove sperme.

DRUGI DAN

Drugog dana su Sandro i Igor otišli u šetnju. Ostavili su me svezanog da ležim na zemlji dok je Filip cuvao stražu. Rekli su da ce se vratiti za nekoliko sati, a potom se opet igrati s tim malim pederom. Nakon što su izašli iz vidokruga, Filip je sjeo pored mene i poceo pricati. „Ivane, žao mi je što ti ovo moramo raditi. Ja ti zaista ne želim ovo raditi. Jesi dobro? Možeš hodati?“ Poceo je promatrati moja išibana stopala. Cim ih je dodirnuo osijetio sam tako jaku bol, da sam odmah zaplakao. „Izvini, boli li?¨ To je jako glupo pitanje za nekog kog ste ucijenili, oteli, skinuli do gola, šibali i zlostavljali. „DA, JEBENO BOLI, zašto Filipe? Zašto ste ovo uradili? Što sam vam uradio? Namjeravate li me ubiti?“ Filip je ocigledno bio jako uznemiren. „Ivane, obecavam da ceš doci kuci u jednom komadu, žao mi je“ Pomogao mi je da se saberem i dodao mi je traperice. Majica je vec  bila izgubljena. Ležeci na zemlji obukao sam traperice i pokušao ustati. Bol je bila gotovo nepodnošljiva. Stavio sam ruku oko Filipovog ramena i krenuli smo nizbrdo prema cesti. Filip je rekao da smo udaljeni oko 8 km od najbliže cesti i otprilike 17 kilometara od najbližeg sela. Kako da predjem tako dug put sa išibanim tabanima, uz to i bos? Bili smo svijesni da ce nas naša dva prijatelja tražiti. Što smo se više udaljavali, lakše sam hodao. Tabani su me i dalje jako boljeli, ali barem se otok smanjio, tako da sam sad hodao prilicno dobro.  Prešli smo dobrih 3 – 4 kilometra kad je pored nas prozujao metak i probio rupu na obližnjem deblu. „STANITE!“ Bili su to naši prijatelji. Stigli su nas i bili su naoružani pravim vatrenim oružjem. „Znaci možeš hodati bos, je li pederu?“ Naredio mi je da kleknem i stavim ruke na glavu. Poslušao sam. Zatim se okrenuo prema Filipu. „Mislio si da nas tek tako možeš napustiti, ha? Skini se do pojasa i skini patike i carape.“ Filip se skinuo do pojasa i rekao „Igore, nemoj samo da bos hodam, MOLIM TE NEMOJ.“ Igor se nasmijao i pogledao Sandra. Znao sam da Filip mrzi biti bos jos od osnovne škole kad su ga djeca zajebavala zbog njegovih širokih stopala (djeca kao djeca). Igor je rukom pokazao na mene. Sandro me sjeo pored velikog drveta i svezao mi ruke iza debla. Clanci su mi bili svezani, stopala takodjer. Da stanete ispred mene, vidjeli bi moja stopala u potpunosti. Sandro je zapalio svijecu. „Filipe, Sandro ce pržiti Ivanove tabane dok ti ne staneš bos ispred mene. Razumiješ li? Pržit cemo kožu na Ivanovim tabanima dok ti ne skineš JEBENE PATIKE I CARAPE.“ Sandro je približio svijecu mojim prstima, srce mi je pocelo ubrzano lupati. „Molim te Filipe, znam da ti je teško, ali  MOLIM TE skini patike i carape, MOLIM TE, ne daj da mi spale stopala“ Filip je skupio hrabrosti i oklijevajuci skinuo patike i carape. Pridružio sam mu se i obojica smo koracali do mjesta gdje smo postavili šator.Po dolasku na to mjesto skinuli su nas gole i posjeli nas ledjima okrenute prema velikom stablu. Ruke su nam bile vezane lisicama, nismo se mogli pomaknuti.„Znaci sad se moramo baviti bjeguncem i izdajicom. Zašto si mu pomogao Filipe?“Filip je objasnio da nije ocekivao da cemo tako ošto postupati prema njemu i da se prepao što ce se desiti dalje. Igor je rekao Filipu da se i treba bojati, zatim se poceo pripremati da ih kazni. Prebacio je jako uže preko velike grane direktno iznad Filipa. Clanci su mu bili svezani, a stopala su završila u zraku. Igor je uzeo tanku šipku koju je koristio za šibanje mojih stopala i poceo šibati Filipova stopala. Filip se trzao od bola, ali se nije uspio oduprijeti. Šibanje njegovih stopala je bilo mnogo grublje nego šibanje mojih. Bojao sam se da i moja stopala ceka druga doza. Nakon što je propatio i vrištao cijelih 50 udaraca, šibanje je prestalo. Ostavili su nas svezane za stabla cijeli dan i noc. Ništa više nam nisu rekli, a jedino što smo mi mogli je sjediti svezani za naša stabla u išcekivanje sljedece ture boli i patnje koja ce nas snaci.

Treći dan

Dan je počeo tako što sam ja kleknuo ispred Sandra, a Filip ispred Igora. Skinuli su nam poveze sa usta, a lance kojima smo bili svezani za drvo su provjerili i pritegli. Izvadili su svoje kurčine i stavili nam ih u usta, a mi smo ih zadovoljili sto smo bolje mogli. Kad smo ih zadovoljili, sijeli su za stol i pripremili veliki doručak. Pojeli su cijeli doručak, a nama nisu dali ništa da jedemo. Rekao sam „molim vas, gladni smo i žedni. Možemo li nešto pojesti i popiti, MOLIM VAS GOSPODINE?“ Igor je stao ispred nas. „Treba vam hrane i pića?“ Otišao je uz obećanje da će nas uskoro nahraniti. Sandro je pregledao tabane naših išibanih stopala. Bol u našim tabanima je još bila jaka. Tabani su mi bili u modricama od šibanja, a Filipovi su bili u još gorem stanju. „Do kraja tjedna još ćemo vam šibati stopala, žao mi je, ali tako mora biti.“  Nakon što su provjerili jesmo li dobro vezani, Igor i Sandro su se povukli u svoj veliki šator, ostavljajući dvojicu svojih zatvorenika u iščekivanju današnjeg bola i kazni. Morao sam znati zašto  mi rade sve ovo, zato sam to i pitao Filipa. „Ivane, izvini. Odlučili smo da ti ovo uradimo jer si bolji od nas u svakom predmetu u školi. Ljubomora, ništa drugo. Samo glupa ljubomora. Za Igora smo saznali preko oglasa na Internetu. On je stručnjak za kažnjavanje i mučenje. Čovjeće, moraš biti spreman. Još mnogo toga bi se moglo dogoditi. Platili smo malo bogatstvo ovom liku. Dokopao se tvojih slika i dokumenata i isplanirao sve ovo. Kad sam ti držao stopala u zraku dok te on šibao i kad sam vidio koliko te bolilo – znao sam da moram prestati s ovim. Stvarno sam mislio da možemo pobjeći. Sada, sve što mogu je tražiti tvoj oprost.“

Nastavak sledi

Ova prica je u potpunosti izmisljena i namenjena  je ljubiteljima foot fetis

Ako Vas pali foot fetis  posaljite nam Vase price na E-mail 

ngo.belgrade@gmail.com

_________________

LEPOTANI EROTSKE  GAY/BISEX  i  STR8 PRICE:

http://lepotani.com/articlecategory.aspx?categoryid=53

http://lepotani.com/articlecategory.aspx?categoryid=55

http://lepotani.com/articlecategory.aspx?categoryid=54

http://lepotani.com/articlecategory.aspx?categoryid=58

http://lepotani.com/articlecategory.aspx?categoryid=51

LEPOTANI MAGAZIN

http://www.lepotani.com/articlecategory.aspx?categoryid=64

_____________________________

Kako da se uclanite u “VIP CLUB” za upoznavanje bisex/gay,i str8 osoba ?

http://www.lepotani.com/articleview.aspx?articleid=241

________________

Ako ste swingeri procitajte kako mozete da se uclanite u “SWING CLUB”

http://www.lepotani.com/articleview.aspx?articleid=253

_____________

LEPOTANI GALERIJE –SEKSI LEPOTANI

http://lepotani.com/gallerypreview.aspx?galleryid=52

http://lepotani.com/gallerypreview.aspx?galleryid=51

http://lepotani.com/gallerypreview.aspx?galleryid=50

VIDEO KLIPOVI ZGODNIH LEPOTANA

http://www.lepotani.com/articleview.aspx?articleid=358

 

______________________

IZBOR ZA NAJZGODNIJEG LEPOTANA ZA 2011.

http://www.lepotani.com/articleview.aspx?articleid=384

___________________________

IZBOR ZA NAJBOLJI PENIS   ZA 2011.

IZBOR ZA NAJBOLJU GOLU MUSKU GUZU ZA 2011. http://www.lepotani.com/articleview.aspx?articleid=380

__________________________________

OSTALE GALERIJE  NA SAJTU  http://www.lepotani.com

GALERIJA MISTIKA

http://lepotani.com/gallerypreview.aspx?galleryid=53

GALERIJA BELGRADE / BEOGRAD

http://lepotani.com/gallerypreview.aspx?galleryid=49

GALERIJA VENETIAN DREAM / VENECIJA

http://www.lepotani.com/gallerypreview.aspx?galleryid=48
______________________________

BLOG OSNIVACA SAJTA   Lepotani.com na engleskom

https://www.eurovisionfamily.tv/user/wwwlepotanicom/blog/?id=58972

Sve vase ideje,predloge,sugestije,pohvale i kritike posaljite na E-mail

ngo.belgrade@gmail.com

______________________________

 http://www.lepotani.com   is website specialized in intimate encounters of various nature. It's been created for straight, bisexual, gay and lesbian users. http://www.lepotani.com   is an excellent opportunity for your business. If you wish to present your company or advertise your products and/or services, there is no better way than http://www.lepotani.com    For further communication on business opportunities please send an email to: ngo.belgrade@gmail.com    Web Team Lepotani.com

A WORD FROM THE OWNER

As the owner of http://www.lepotani.com   portal, I would like to invite people from all over the world, from Venezuela to Australia, to give their contribution to the site and become our associates! For example, bisexual and gay visitors are more than welcome to describe „the scene" in their hometowns. It would be great if you write something about the most popular, or your favourite places, cafes, cruising areas and introduce the city to the visitors. We would also like to know more about your life, issues you are interested in, interesting stories and events! Our site will dedicate a part of its contents to advocacy and problem solving. We will do our best to support and help people in need of, at least, „a shoulder to cry on"! One of the ideas is to establish some sort of „crisis support centre" for the people who were abused in any form! I would appreciate your feedback on this idea! All this also applies on heterosexual visitors of our website... a brief, or even better, detailed description of your hometown for the potential tourists would be an interesting addition to the contents of the site! For all questions, suggestions and ideas, feel free to contact us to: ngo.belgrade@gmail.com

_______________________________________________________________________________

DONATE

The portal http://www.lepotani.com   is basically voluntary and fully depends on good-will donations. We are located in the Balkans in Serbia. Since we have not the proper conditions for functioning, we would welcome any help in any form: the exchange of articles on the gay topic, etc. Since the economic situation in Serbia is very difficult, we would appreciate any financial help in the form of money, which would serve to us for maintaining of our site. It would be very useful both for non-government organizations and for the Organization for Human Rights and organizations for promoting gay rights and Associations for improving gay life. If there are any donations, please contact us through our e-mail, and we shall send you further information on money transfer. Contact e-mail ngo.belgrade@gmail.com    If you need any certificate that you helped our site, we shall be very glad to confirm your contribution. In case you need our certificate for tax benefits, it will be sent on your request. Any articles about the regulations of the gay marriages in the USA and Western Europe, about the gay heredity, adoption of children by gay parents, articles about AIDS, new medicines, and sex culture in general would be welcomed to our site. Would you be so kind as to send us the mentioned material and donations to our E-mail address ngo.belgrade@gmail.com

Web Team Lepotani.com

_______________________________________________

Ako zelite da postavite banere na sajtu http://www.lepotani.com   pisite nam na e-mail ngo.belgrade@gmail.com   radi dogovora. Web Team Lepotani.com

________________________________________________

POMOC ZA http://www.lepotani.com   Ovim putem pozivamo posetioce koji su u mogucnosti da nam pomognu novcanim donacijama, svejedno da li je rec o malim ili skromnim ili neskromnim donacijama

AKO ZIVITE U SRBIJI A ZELITE DA NAM POMOGNETE:

* Najjednostavnije je da obicnom uplatnicom na naš tekuci racun ( 160-3900100073368-13 )

BANCA INTESA BEOGRAD uplatite sumu od koje mozete bezbolno da se rastavite. Dovoljno je da odete u najblizu ekspozituru BANCA INTESA u Vasem mestu i da uplatite Vasu donaciju na naš tekuci racun

( 160-3900100073368-13 )

AKO ZIVITE VAN SRBIJE A ZELITE DA NAM POMOGNETE: * Molimo vas da nam se javite mailom na adresu: ngo.belgrade@gmail.com  kako bismo se dogovorili o najefikasnijem metodu donacije.